Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Kultura

Frontmen benda Divlje jagode: Zašto sam odbio Whitesnake

Čuveni gitarista i vođa benda Divlje jagode Zele Lipovača u ekskluzivnom intervjuu priča sve o karijeri ovog benda u Londonu, o novom albumu i o tome zašto nije postao član svetski poznatog benda
Piše: Branko Rosić
Datum: 12/03/2017

Frontmen benda Divlje jagode: Zašto sam odbio Whitesnake

Vođa benda Divlje jagode nedavno je izdao album "Internal Waves of Love" što je bio povod za razgovor o njegovoj dugogodišnjoj karijeri.

 

Ti si karijeru pravio u doba velikih bendova. Kako danas vidiš prilike u svetskom rokenrolu?

Ako pogledamo Ameriku i Englesku odakle je došao najveći broj poznatih svjetskih bendova, za većinu mladih bendova koji dolaze i koji bi htjeli krenuti putem tih uzora, nažalost nema razloga za optimizam.

Većina rock bendova koji su u prošlosti punili dvorane jednostavno je nestala, odnosno ostali su samo najveći i, da apsurd bude veći, oni danas zarađuju mnogo više nego u njihovo zlatno doba. Mnogo je novih imena i teško je sve upratiti. U pravom smislu riječi rokenrol danas je teško pronaći nove bendove koji bi odgovarali tom "opisu" i koji su ostvarili neki veći uspjeh ili trag.

 

Pesmom London opisan je boravak "Divljih jagoda" u Londonu. Šta se tačno događalo? Kako je izgledao život u prestonici rokenrola?

Odlazak u London, potpisivanje sedmogodišnjeg ugovora, snimanje albuma u čuvenom studiju Matrix, turneja po Engleskoj i nastup u prestižnom Marquee Clubu bilo je ostvarenje svih mojih želja i maštanja. Iako je od boravka u Londonu prošlo dosta vremena, sjećam se da smo bili tretirani kao buduće zvijezde, pa je sve izgledalo prilično bajkovito i nestvarno. Neću nikad zaboraviti da su na koncertu u Marquee Clubu u publici bila dvojica najvećih klavijaturista na svijetu Keith Emerson i Don Airey, koji su nakon završenog koncerta došli u garderobu da nam čestitaju.

Don Airey je u to vrijeme bio klavijaturista grupe Whitesnake i naša kompanija ga je angažirala da bude gost na engleskom albumu Divljih jagoda, tako da je to bilo nezaboravno studijsko iskustvo. Noćni izlasci su uglavnom bili rezervisani za St. Moritz Club, poznat po tome što su njegovi gosti uglavnom bili svirači i ljepotice.

Sjećam se da su dva ženska rock benda Girlschool i Rock Goddes, kao i pokojni Lemmy bili inventar i da su tamo visili svaku noć.

 

Da li su Divlje jagode mogle da naprave internacionalnu karijeru?

Da je to pitanje davne 1988. godine netko postavio Džefu Henigtonu, vlasniku diskografske kuće iz Londona, on bi sigurno odgovorio da su Wild Strawberries (Divlje jagode) buduće svjetske zvijezde.

Činjenica je da su Divlje jagode jedini bend sa Istoka Evrope koji je potpisom sedmogodišnjeg ugovora sa Logo Records Company dobio šansu da na velika vrata uđe na svjetsku scenu. Ja sam bend doveo do mjesta o kojem je mogla sanjati većina evropskih bendova i mislim da sam sve dobro napravio, osim što se dio ekipe nije mogao nositi sa novonastalom situacijom. Ponekad se ljudi ne mogu snaći u tako velikom i multikulturalnom gradu. Da li je bez obzira na tu činjenicu moglo biti drugačije -- to će uvijek ostati pitanje.

 

Sarađivao si sa mnogim velikim muzičarima, kao što je Tony Martin. Da li si imao ponude da postaneš gitarista nekog velikog stranog benda?

U vrijeme dok sam sa Divljim jagodama snimao u Londonu, Whitesnake je snimao album u Torontu i tražili su drugog gitaristu. Kako je Don Airey u isto vrijeme snimao klavijature za oba benda, pretpostavljam da je on bio taj koji je rekao da zna gitaristu koji bi mogao to mjesto popuniti. Sjećam se da mi je jedan dan za vrijeme snimanja došao naš menadžer i objasnio da Whitesnake traži gitaristu i da bih ja mogao biti taj. Rekao sam mu da ne želim, niti da mogu sjediti na dvije stolice i da to jednostavno ne bi bilo fer prema ljudima iz Logo Recordsa, kao ni prema mojim sviračima.

 

 

 


Ukupno komentara: 2



Sva polja su obavezna.



Janko
13.03.2017 - 18:17
Malo morgen
Ovaj muzikant je jedna veoma iskompleksirana osoba. U jednoj od onih Antitalenat/Gigastar emisija je jednu grupu popljuvao samo što nisu bili kičasto obučeni kako bi on želio, nego \"kao da prodaju krompire na pijaci\". Nakon toga je sa pobjedničkom grupom svirao Another brick in the wall i solaža je zvučala orijentalnije nego što bi to izvela prosječna svadbarska grupa.
Oficir
13.03.2017 - 19:02
Novinarstvo
Da li je moguce da u tekstu ne pise ime coveka o kome pisete?! Ispravite me ako gresim jer sam na brzinu procitao...