Kolumne

Branko Rosić Kolumnista
Šta sve možeš u Osijeku kad si mrtav... pijan
Prilazi mi simpatični lik i pita: "Jesi li ti Branko Rosić? Po opisu bih rekao da jesi, a ja sam bivši specijalac hrvatske vojske i posao mi je bio da prepoznam ljude, a sadašnji posao mi je da te sprovedem do Džibonija"
Pank, partizani i dve akademije
Kod nas su pank i novi talas na neki način promenili medije i stvarnost, pa su ga priznali čak i omladinski politički funkcioneri. Na početku, u Beogradu se puštao u Cepelinu, a onda je došla Akademija i mi naivni koji smo mislili da će se ključni trenuci odigrati baš na Akademiji na kraju Kneza.
Malter i novčanik
Istorija je oduvek bila nakrcana nepravdom i krvi, jer nije rimski Koloseum bio poprište borbe za ljudska prava i različitost ali donosi lovu iako su mu u temeljima malter i ljudske iznutrice. Dakle, trebalo bi slediti Poljake i Istočne Nemce, obnoviti zgrade i čuvati svu zaostavštinu, i socijalističku naravno
Sloboda ili ništa
Osamdesetih je Zvezda propustila kroz navijanje elemente rokenrola, pa je sve počelo da liči pomalo na svet. Ali onda eto Arkana, pa sve to dobija drugačiji kolorit, i umesto u svetu, eto nas s čizmama u Erdutu. Od sredine devedesetih, tu urbanu supkulturu preuzimaju "grobari". Ono što je dobacilo najdalje svakako su GTR murali sa ljudima iz kulture kroz čiji je venski sistem išla crno-bela boja (od Dušana Radovića do Caneta iz Partibrejkersa)
Poraz je postao luksuz
S vremenom sam se razmazio. Mrzim poraze i palim se samo na uspehe. Da se prodaju novine u kojima radim, knjiga koju sam napisao; ponekad mi smeta i kad nema mnogo ljudi na panelima na kojima govorim, plašim se nad pitanjem koliko ljudi će doći kada potpisujem na Sajmu knjiga...
Branko Rosić: Smrt na bezbednoj udaljenosti
Odjedanput u svoj toj veseloj ekipi posetilaca počinjem da razmišljam o smrti. Svi ljudi koji su rezervisali ovo veče za izuzetan događaj nemaju asocijaciju na kraj života iako su eksponati zlokobni. To je normalno jer ovo je večernji izlazak i prisustvovanje prestižnom događaju, a ne razmišljanje o kraju.
Lejdi Di, žena koja je medijima dala život
Princeza je pre tačno 19 godina izgubila život i to zahvaljujući medijima kojima je otvorila isti taj život. U pariskom tunelu u bekstvu od paparaca koji su jurcali za ekskluzivom i to za iste novine koje svakodnevno s nestrpljenjem očekuju da pristigne neka nova fotka njenog golog sina
Atletik, Baskija
ETA je pre nekoliko godina prekinula aktivnosti, što zbog obezglavljivanja, što zbog dobijanja ustupaka, ali najviše što je izgubila veću podršku stanovništva. I onda sam shvatio da je zapravo vreme ukinulo sve to i to sam imao u glavi na graničnom prelazu Španije i Francuske gde vas niko ne zaustavlja dok idete iz "jedne" u "drugu" Baskiju
Bez nade, bez straha
U noći Zvezdinog osvajanja Evrope u Bariju 1991. gledao sam kasne vesti kanala Jutel koji je posle velikih priloga o pobedi objavio i jedan prilog iz Knina. U njemu je prikazana svadba pevača Borghesije sa srpskom nevestom u Kninu, čime se hteo pokazati protest protiv pretnje nadolazećeg rata
Kajmak za Lejdi Gagu, ili šta Srbi misle o sebi
Mi teško prihvatamo da smo mali i nebitni, pa onda gnjavimo uspešne zemljake pitanjima očekujući da Lejdi Gaga upita Brajana Rašića na pauzi fotkanja da li joj je doneo užički kajmak. Nismo samo mi takvi. Setim se intervjua od pre mnogo godina hrvatskog novinara sa Marajom Keri. Prvo ju je pitao za hrvatsku obalu, pa za rat, ona nema pojma, i na kraju se očajan uhvatio Vimbldona i Ivaniševića da bi mu ona odgovorila: "Ne pratim tenis"
Za ovu akciju morate da budete registrovani.